AGENCIJE ZA GOVOR I MIŠLJENJE

Da papir podnosi sve i da gluposti ni nebo nije granica – poznate su činjenice, a ne samo stara mudrost. No, kako većina ljudi misli da svijet počinje s njima ne primjenju na sebi onu staru Ciceronovu izreku: „Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis (Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine).“ Stoga na papir ili ekran prenesu svakojake gluposti.

Svoj prvi članak, zbog kojeg sam bio jako važan, barem sam se tako pravio onih sedamdesetih godina napisao sam časopisu Svesci pod naslovom: Povijest nikada nije nevina. Pod riječu povijest mislio sam na povijest kao znanstvenu disciplinu. Nekako mi to palo na pamet ovih dana dok učim novogovor, onako da i ja ostanem ili se barem bacim u taj novi društveni fenomen – novogovora kako ga naziva Georg Orwell. Ako nisi u trendu vrijeme te pregazi, ostaješ izvan progresivne matice društva. Mnoge službe za nadzor u povijesti ljudskog roda službeno nikada nisu osnovane, ali su djelovale. Tako ni Nadzorni odbor ili agencija za novogovor nikada nije ustrojena ali ne znači da ne postoji, kao i Agencija za mišljenje.

Što je čovjek stariji naviru mu sjećanja. Ni ja nisam imun na tu bolest starijih. Tako se sjećam da sam negdje sedamdesetih u prpovijedi bubnuo kako iz šume dolaze samo štetočine koje uništavaju što vrijedni ljude rade. I tako završio ja na „razgovoru ugodnome“ kod druga zaduženog za kler. Pita on mene tako što sam i na koga mislio kada sam to rekao. U tim situacijama moraš se praviti lud pa sam mu rekao da sam mislio na divlje svinje, lisice, vukove, medvjede i ostalu divljač.

Omiljena novogovorna floskula Agencija za govor i mišljenje je revizinizam, osobito u povijesti, politici. Kao zabranjeno je opet propitkivati, sumnjati u vječno postavljene dogme partijaca i partijskih povjesničara. Partija je službeno otišla u povijest ali intimno ona i dalje u nama živi novi život. Stoga se nikako osloboditi nekih povijesnih nasljeđa.Možeš propitkivati Boga, vraga, bilo što – samo ne diraj vječno nepromjenjivu istinu o NOB, ulogu partizana, drugova i drugarica za vrijeme i poslije, osim onih koji su zastranili na tom putu. Posebna uloga najvećeg sveca i pravednika toga doba JBT nedodirljiva je. Ma koji revizionizam, koji bakrači? Imamo li mi doista ispisanu i koju relevantniu i znanstvenu studiju o tom dobu ili bar stranicu?  Umjesto da budemo sretni da se ta stranica naše zbiljnosti jednom zatvori mi neprestancemo ratujemo s poviješću. Dotle će svatko vući na svoju stranu. Tek ozbiljna povijest može biti kamen međaš za prepoznavanje revizionizma. Sada je samo pitanje da li takova povijest odgovara agentima Agencija za istinu i mišljenje?

Ozbiljno i znanstveno istraživanje ne odgovara dogmatičarima, ali ni agentima spomenutih agencija. Izgubili li aureolu istinoljubaca i pravomiljenika.