"...zvončići, zvončići, zvone na sav glas...", lampice blješćiju, borovi okićeni, Božićnjaci pogrbljeni pod teretom vreća besmisla i banalnosti naših života koji su i alkemičarske vještine pretvorili u suprotnost da od zlata znamo napraviti drek. Svaka selendra koja do sebe drži nešto i želi biti u trendu pregresivnosti, turističke promidžbe ima svoj Advent. Pa Advent tu, pa Advent tam...Ak imaš para onda dovedeš neko zvočno ime da urla ili lije suze zbog promašene ljubavi, ako nemaš onda su dobri i domaća kuruza od pjesme i zabave. Svi imaju adventske vijence, pale uz posebne rituale svake subote svijećice cereći se vlastitoj ispraznosti zaognutu u plašt političke funkcije.
Nažalost ni Crkva nije odoljela tom ludilu priključila se sveopćoj predstavi pri tome naivno misleći kako će eto njezina prisutnost posvetiti poganske bakanalije. Ne shvaćajući da je samo pijun u igri perli.
Luka evanđelista govori nam da Božja riječ nije došla na kraljevske dvore, šarenilo gradske vreve. Kež da Božja riječ dođe Ivanu sinu Zaharijinu u pustinji. Još dalje da ljudi nisu išli tražiti Božju riječ moćnicima, na trgove. Išli su pustinju. Svijet daleko od vreve, blještavila,. Išli su u mir.
Upravo je to smisao Adventa kada je uveden. Ući u pustinju života, svoga vlasitog bića. Otkriti Boga i njegovu riječ.
"Poravnite staze...", poručuje Ivan sin Zaharije. Ući u svoju intimu, u najdublji i najintimniji dio svoga bića, otkriti zakopane strahove, boli, tu među njima otkrit ćemo dijete Isusa. On se smjestio u taj najtamniji dio našega bića. Jedino tako može nas ozdraviti. Ući tamo gdje nitko neće, pa ni mi sami.
Tek tada moguće je doživjeti misterij Božić, osjetiti mistiku božićne noći kako ju je ispjevao mladi 26 godina star kapelan Jeseph Mohr u svojoj pjesmi Tiha noć.
Nikakvo blještavilo, kuhane kobase, kuhano vino ne može nas odvesti u pustinju. Sve zapravo služi da čovjek ne čuje Božji glas. Da Božji glas ne dobre do čovjeka i da ne surađuje s Bogom rođenim u djetetu Isusu osvjetli svoj život i blaguje Božju ljubav.
Umjesto u hod obnove, težak ali isplativ put čovjek radije bira ludilo potrošačkog društva u kojem se na kraju dana zbraja profit.
Umjesto jednostavnosti Božića imamo bakanalije kraljevskih dvoraca. Koja alkemija!
Nema komentara:
Objavi komentar