ponedjeljak, 8. srpnja 2019.

Božja tvrdoglavost

Vele ljudi da je Biblija knjiga povijesti spasenja, Božjih zahvata u ljudsku povijest. Ja bih radije rekao da je to povijest Božje tvrdoglavosti. Ma koliko mu ljudi postavili prepreka, on ide svojim putem koji si je zacrtao. Ljudi ponekad umisle da su pametniji od njega, nastoje ga usmjeriti na "pravi put", ali on se neda smesti. Što naumi to i ostvari
I oni koji su u njegovoj službi ponekad misle da Ga treba treba usmjeriti, upregnuti u njihove planove. A On? Ne mari previše za sve to. Pronalazi neke svoje pute, neke svoje vijuge.
Koliko se ljudi u Izraelu nadalo da će baš iz njihove loze doći Mesija, sagradili mu veličanstveni hram, ustrojili veliku organizaciju. A On se uselio u skromnu kućicu u Nazaretu, rodio se u skloništu pastira u okolici Betlehema, odabrao tamo neke čudne ljude za svoje najbliže suradnike i one koji će nastaviti Njegovo djelo. Sve je ljudski govoreći mirisalo na ništa, propast, propali plan, jer da je slušao ljude sve bi to bilo drugačije, veličanstveno, imalo bi potporu elita u političkom i vjerskom životu. Ali Bog je tako tvrdoglav i ne sluša savjete i mišljenja uglednika, umnih glava. On tjera po svome.
Čudno su i sablažnjivo u očima uglednika izgledali Isus i njegova družina. Uglednici su se sablažnjavali, pronalazili bogohuljenje u svemu tome. Pokušali su stati na kraj svemu tome, maknuti sve to iz svoje sredine ignoriranjem, optužbama i na koncu osudom. Ali Bog kakav već jest sve je to preokrenuo. Uskrisio je Isusa, djelo svoga Sina stavio u ruke učenika. I tako kroz povijest - do kraja.
Sve ovo pada mi na pamet dok razmišljam o maloj neokatekumenskoj zajednici koju je Bog posijao u župi Duga Resa (tada još jednoj župi). Koliko protivština, koliko kušnji, zajednica bez uglednika ali ispunjena čežnjom, vjerom da je Božje djelo i da je nekakve ljudske protivštine ne mogu uništiti i da će trajati onoliko koliko to Bog želi.
U toj maloj zajednici, tek kapi među tisućama kršćana Bog je rodio svećenička zvanja. Fabijan Štedul prvi je kročio na oltar dajući se na raspolaganje Bogu i ljudima. Ono što su se svi trudili i trude se zatrti Bog oživljuje. Sretan sam što sam bio dio tog Božjeg projekta, Božje trvrdoglavosti.
Sretno Fabijane, neka te i dalje prati onaj koji te izabrao iz mnoštva, vodio te kroz zajednicu, i znaj uvijek možeš računati na zajednicu.