Brend

Priznajem da me ništa ne može iznenaditi u ovoj našoj Lijepoj. Tako slušam neki dan kako naša javna TV daje prostor i važnost minornim osobama poput Miletića ili Mrak Taritaš koji  mrtvi hladni u nedostatku ideja, mozga ili nečeg sličnog izjavljuju kako je „mržnja hrvatski brend“.

U jednom Pogledu pisao sam o revoluciji koja teče i ima više razina. I kod nas u Hrvatskoj. Na tom tragu je i gornja izjava ovo dvoje revolucionara. Stoga revolucionarima i nije stalo da se raščiste sve stvari iz prošlosti.

Njihova je metoda vječito držati narod u nekom osjećaju krivnje, moralno razoružati ljude, paralizirati ih. Stalno tražiti isprike. Usudio bih se to nazvati moralnim iznuđivanjem ljudi. Kriv si što si Hrvat, kriv si što si katolik, kriv si što si heteroseksualac, kriv si što misliš svojom glavom, kriv si….

Mađar Gyergy Lukacs u svojoj knjizi Povijest i klasna svijest napisao je:“Revolucionarno razaranje društva smatrao sam jedinim rješenjem“. Cilj mu je prvenstveno razoriti obitelj kao temelj društva i kršćanstva. Oni koji se bore za očuvanje vrijednosti nazivani su mrziteljima. Drugi poznati tip koji utječe i danas na ponašanje jest Antonio Gramsci, talijanski komunist, filozof i marksist koji zastupa ideju  da treba izmjeniti kulturu. Poznata je njegova sintagma „dugotrajan marš na institucije“, ili dekonstrukcija društva iznutra.

Mržnja nije hrvatski brend, ali mržnja prema svemu hrvatskom i katoličkom jest brend ljevičara. Sve što se ne uklapa u njihove dogme je zaostalo, ne vrijedi, oni su jedina vrijednost i mjerilo svih stvari. Što šuplji to glasniji. Lupa iz praznog lonca, glasnija je nego iz punoga.

Zanimljivo je samo kako olako prelazimo preko ovakovih nastupa.