Kao čovjek mogu razumjeti i one s lijeva, one s desna,
one za i one protiv famozne Istambulske konvencije, ali ne mogu razumjeti
verbalnu nasilnost aktera ove trakavice koja prijeti da se pretvori i u nešto
gore. Jasno mi je da u Saboru postoji dovoljno ruku i s lijeva i s desna, s
pozicije i opozicije da se ona usvoji. Neki vrag me neda mira, počinjem
sumnjati da se ipak nešto „iza brega valja“ i da zapravo tu nešto „opako
smrdi“, da se iza ženskih prava ili rodnih kako god hoćete ili borbe protiv
nasilja nad ženama nešto drugo skriva što se silnom galamom želi sakriti. Da se razumijemo nisam pobornik
nekih teorija zavjere.
Više od tih „rodnih akrobacija“ zanimaju me neki drugi
aspekti Konvencije koji nekako izmiču pogledu javnosti ili tek stidljivo
proviruju iz zakutaka. Manipulacije. Ili pravljenje ludim. Osobno me ne smeta
kada me tamo neki zapjenjeni aktivist iz neke nevladine udruge koja se
financira novcem vlade ili pak neko novinarsko spadalo nazove primitivcem,
neandertalcem ili nekim sličnim po njemu uvredljivim naslovom. Za mene je to čast. Postajem
zabrinut kada određena osoba koja slovi kao stručnjakinja ustavnog prava govori
da nečega nema što jasno piše u Konvenciji. Tada sam se sjetio starog profesora
koji nam je govorio da čovjek Boga može umom spoznati, i da to nije problem. On
nastaje u trenutku kada čovjek tu spoznaju treba prihvatiti. Ateizam je taj
trenutak nesposobnost ili nespremnost prihvaćanja očito spoznate činjenice. Ili
još točnije; odbacivanja spoznate istine.
Najdojmljiviji su mi oni koji komuniciraju s mrtvima pa
znaju što bi kardinal Kuharić, pokojni već 17 godina rekao. Ili oni poput
novinara Pofuka u Večernjaku koji zna što bi Isus poručio nama katolicima
danas. On je valjda osobno sjeo kraj Isusa i onako prijateljski mu sugerirao
što da poruči nama danas; jel važno ono u srcu ili među nogama. Da se malo
poigram njemu bi najvjerojatnije poručio da je najvažnije ipak ono u glavi (
gornjoj). Njemu valjda Isus šapće čime se treba nabacivati na nas. On je njegov
novi prorok.
Najbolji su mi papisti svih fela. Oduševljeni sljedbenici
pape Franje. Za razliku od nas katolika, osobito Hrvata antipapista. Oni gutaju
svaku papinu riječ, upijaju je s oduševljenjem, ugrađuju u svoj život. Za
razliku od katolika koji su neposlušni svome poglavaru.
Ta gomila netrpeljivosti, uvreda spram onih koji
propitkuju, dovode u sumnju neke stvari. Ako je sve tako bistro i jasno zašto
je Vijeće EU izradilo tajni dokument o Istambulskoj konvenciji? Osim ako nešto
mutiš. A onda ga deklasificiralo, dakle učinilo javnim? Ako si uvjeren da je
nešto ispravno onda barataš činjenicama, argumentima a ne vrijeđanjem,
omalovažavanjem, nasiljem u ime nenasilja, podmetanjem…. Nastojati oduzeti
drugom i drugačije mislećem svako ljudsko dostojanstvo ne čini mi se
najboljim načinom borbe za ljudska prava. Ponekad mi se
inkvizicija čini „dječjom igrom“ prema onome što se danas događa onima koji idu
protiv novih tvoritelja javnog mišljenja i djelovanja.. Kad pročitam neke
tekstove u novinama ili portalima i komentare ispod ., onako me ljudski baš
sram što pripadam ovoj vrsti živih bića na zemlji.
Lovro Zaolatić Pit
Nema komentara:
Objavi komentar