U svojim zatvorskim
bilješkama talijanski komunist Gramsci zapisao je: Budale, kultura je važna!
Malo oštro! Drug Gramsci bio je obrazovan čovjek i znao je da sa kompanjonima
mora oštro. Na prvu! Bio je ogroman preokret, Od sada umjesto šakama drugovi će
se morati boriti i glavom za novi društveni poredak. Došao je kraju jedan mit –
mit o radničkoj klasi. S ulica ideolozi novoga poretka sele se u salone. Pardon
– unutar sistema. Ili još bolje u sistem.
Boljševizam koji je sebe proglasio Mesijom – spasiteljem svih
obespravljenih mijenja boju, sistem nastupa, Sve osim palača koje je drpio
graditeljima i vlasnicima. Ma živo se njima fućkalo za radničku klasu. Baršun i
svila na krevetima carskim i bogataškim bili su njihova religija a sve ostalo
bilo je prodavanje magle zaodjenuto dubokoumnim mudrovanjem nesvršenih
studenata i trećerazrednim filozofima kojima su djela štampana na vagone o
državnom trošku. Uostalom država je bio sistem koji je služio njima. Gramsci a
prije njega i Lukacs uočili su krah te laži. Uostalom svaka laž, ma kako bila u
početku primamljiva istroši se. Bila pročitana. Ili još preciznije uništi one
kojima je namijenjena. Cilj je ostao isti od Edena – mijenjala se samo
filozofija obrade i obrađivani. Radi se jednostavno o tome da se svaki
materijal troši.
Proleteri, proleterska revolucija stvari su prošlosti – u
novom vremenu nova roba, stare ideje – nova ambalaža, a cilj isti.
Novoboljševici fina su gospoda – istina ponekad ipak ispod skuta proviri «stari
vrag». Ma koliko se trudili nemoš' sakriti što jesi! Primitivni nasilnici koji
ne trpe uljuđenost Zauzeše oni medije, kulturu, osnovaše neke civilne udruge
kao paralelnu vlast koja nije nikome odgovorna ni od koga izabrana – ta oni ionako
na sve dođoše po liniji. Moš' mislit intelektualce tipa Zupa, Šnajder, novinare
Lovrićka, Dežulović, Pavičić, Tomić, Latin, Modrićka…pa zamisli Puhovskog kao
onoga koji štiti ljudska prava.
Pa kada mi onaj Lučić – predsjednik novinarske udruge bez ijednog
relevantnog novinarskog članka (moram priznati da dosta čitam novine, ali ne
vidjeh nijednog njegova članka) izjavi kako su mediji četvrta vlast onda mi je
jasno da je izvrsno shvatio Gramscia i Marcusea. U svakoj ludosti ima sistema.
Glavna im je fora zamjena teza. Tako splitski birtijaš Jurica Pavičić traži da
Crkva prije nego dobije svoju zgradu dokaže i pokaže svoj kulturni program.
Kome? Naravno njemu. Samo nije rekao u kojoj se birtiji nalazi.
Nađe se i nekakav specijalist za žensko donje rublje koji bi
raspravljao u crkvenoj arhitekturi i crkvenim financijama i blagoslovu
obitelji.
x
Nema komentara:
Objavi komentar