IDEOLOŠKO LUDILO

Tamni oblaci prekrili nebo nad Hrvatskom, na zemlju  spustila se mrklina noći. Tako bi nekako glasila definicija stanja u Hrvatskoj ako čitamo ili slušamo izvore iz avangarde djela i misli na ovim prostorima. Odjekuju posljednji krici pravednika i boraca za slobodu misli, djelovanja, opredjeljenja, crna legija mrzitelja preuzima u svoje ruke našu sudbinu. Slijedi veliki potop biblijskih razmjera u kojem nestaje sve što je vrijedno, napredno. Sve fašist do fašista, ustaša do ustaše, crnokošuljaši izviruju iza svakog kantuna. Tako nekako izgleda u očima avangarde današnja Hrvatska. Svijet je crveno crni. U Hrvatskoj je sve crnje, avangarda maršira ulicama, pišu se prosvjedi, alarmira se napredna europska i svjetska javnost. Da li je baš tako?

Društvo je demokratično onoliko koliko smo sposobni prihvatiti drugačije i ne mislimo i ne  djelujemo po liniji podjela u dvije boje. Crveno i crno. Ovakve podjele čine društvo impotentnim, sterilnim, posljedično neplodnim, umirućim. Mi ili oni, naši ili njihovi. Napredni ili nazadni, progresivni, retrogradni, lijevi, desni…tko bi znao sve te nazive, uladičenja ljudi i njihova djelovanja.

Imam puno prijatelja, poznanika; teista, ateista, različitih političkih uvjerenja, različitih stupnjeva obrazovanja, ne muče nas baš toliko te svjetonazorske ili političke razlike. Više nas muče one čisto egzistencijalne stvari – kako platiti račune koji dospijevaju, rate kredite u koje smo upali često „onako bez veze“. Obične male brige, one svakodnevne.

Normalno je da postoje političke, ideološke, svjetonazorske razlike, to čini bit demokracije i zrelosti nekoga društva. Isto je tako normalno da među njima postoji suparništvo, sukobi. I poželjno je. I nije problem u tome, jer sve to stvara ozračje pomaka prema naprijed, prema traženju novih, kvalitetnijih rješenja. I kada bi tako bilo u Hrvatskoj bio bi najvjerojatnije dobrim dijelom  ostvaren san mnogih o Hrvatskoj kao normalnoj državi s normalnim društvom. Uz sve nedaće ekonomske naravi koje se sve više pretvaraju u borbu za puko preživljavanje upadamo sve više u rupu zaplotnjaštva, podmetanja, insinuacija, laži.

Da li netko zna što je uistinu ministar Predrag Šuštar napisao u svojoj raspravi o Ruđeru Boškoviću? Za ono što su ga tvorci javnog mišljenja, ili oni koji misle da imaju jedini pravo optužili nigdje ne stoji u njegovom tekstu da je Bog kreator svijeta već postoji mogućnost za raspravu o tome da je on dizajner. Kome je bitna ta razlika? Bitno je podići galamu o retrogradnoj vlasti. Zamisli takav tip pa ministar školstva, znanosti? Mrak za sve nas. Povratak u  „mračni srednji vijek“, Hrvatska dno dna.

A  tek hajka na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića? U najboljoj maniri vremena 1945. do pedesetih godina. Jedna redateljica govori o „rubu građanskog rata“, drugi govore o „tridesetima u Njemačkoj“. O pogrdnim nazivima koji zadiru u gvovor mržnje da i ne govorimo. Tko to  oštri noževe, čisti puške? Zanimljivo je kako jedni misle da je govor mržnje pridržan samo onima desno, a lijevo su sve pravednik do pravednik, naprednjak do naprednjak, sinovi svijetla.

Biti vjernik, ateist, agnostik slobodni je izbor svakoga čovjeka i on ne predstavlja problem. Izbor je bogatstvo, još jedna potvrda da je čovjek biće koje misli, bira, koje ima slobodu izbora. Problem nastaje kada netko ili određena grupa iz nabrojanih skupina sebe stavlja iznad i misli da je iz nekoga razloga superioran, omalovažava ili vrijeđa druge i drugačije.

Biti politički lijevo ili desno slobodni je izbor pojedinca, to je bit demokracije, slobode. Problem i u ovom slučaju nastaje kada se to pretvori u puko politikantstvo koje nema veze sa politikom kao „radom za opće dobro“. Kao u slučaju komemoracije žrtvama zločinačkog ustaškog režima u NDH. Ne radi se tu o podjeli na lijeve, desne, fašiste, antifašiste, ni na crvene ili crne – to je jednostavno ideološko ludilo pojedinaca i grupa, a cijenu plaćaju svi građani ove države bez obzira na svjetonazor ili političko opredjeljenje. U logoru Jasenovac patili su, umirali su, mučeni su bili i vjernici svih vjera i ateisti, politički lijevi i desni, i na koncu svi su bili različitih narodnosti. Tu su patili ljudi, umirao je čovjek, umirala je ljudskost. Zar nisu zavrijedili da i mi različiti stanemo jedni pored drugih i kažemo – stop ludilu ideologija.

Današnja Hrvatska nit je crvena, niti crna, ni ustaška, ni partizanska, ona je grču i nastoji se osloboditi luđaka s lijeva i desna koji je žele okovati prošlošću, jer to je jedini smisao njihova postojanja.