Kada sretnem zmiju neugodno mi je, ali - ne bojim se. Čak se ni ne naježim. Isto tako kada sretnem ljutog psa.Ostanem miran,pa odustane. Valjda mu dojadi? Ono što mi može utjerati strah u kosti jesu razni tipovi oba spola i međuspola koji sebe proglašavaju progresistima, znanstveno gledajućima na svijet, raznih širitelja tolerancije i sveopće ljubavi. Ja sam, onako prosjećan čovjek - po vlastitim mjerilima, ali i šire. Imam neke svoje favorite koji su mi prirasli srcu,imam neke koje zaobilazim u širokom luku. Neke ljude volim u svojoj blizini, za druge molim Boga da ih drži što dalje od mene - za moje i njihovo dobro.
Da su suštinske promjene u ljudi moguće znam iz Biblije. Najočitiji je primjer Savla iz Tarza koji je progonio prve kršćane, a onda je postao Pavao i najveći apostol i propovjednik toga Isusa Krista. No, rijetki su ti Savli koji postaju Pavli. Više ih ima onih koji glume promjenu želeći da zaboravimo pretpovijest. Zašto vjerujem Pavlu (Savlu), a ovim novoobraćenicima u našem društvu - ne! Iz jednostavnog razloga: Pavao nije nastojao ubiti Savla, nije skrivao nikada da je bio Savao. Ovi naši bi ubili svoju povijest. Kao da ne postoji.
Biblija me uči da postoji "vrijeme rađanja, vrijeme rasta i vrijeme umiranja". Na tom putu "mijene stalne su". Tako je to u životu svakoga.
Da se vratim na početak i odgovorim zašto se bojim tih raznih, nazvat ću ih mutnim tipovima progresa. Iz jednostavnog razloga što su oni onaj mračniji dio toga našega života, okružja. Zato što njihovo djelovanje vodi u mrak totalitarizma, ma kakoto čudno zvučalo. Oni su zapravo policajci misli, tajna služba koja se uvlači u nas i kopa po našim mislima. Oni su inkvizicija koja nastoji uloviti svakoga, raspeti ga, zapaliti na lomači javnosti tko misli drugačije. Oni su toleranti, puni ljubavi prema istomišljenicima ali i nemilosrdni goniči onih koji drugačije misle. Pravo na život imaju samo oni, ostali ne!
Nema komentara:
Objavi komentar