Ponekad pomislim; Bože moj, hoće li ikada ovi ljevičari upotrijebiti normalno svoj mozak i početi se normalno ponašati? I svaki puta kad otvore usta ili pokušaju nešto učiniti - katastrofa. Gluposti ni nebo nije granica. Dobro, svaki čovjek ima pravo na glupost. i nije to neka katastrofa. Ona nastaje tek onda kada glupost preuzme skoro sav javni prostor. Kao kod nas u Hrvatskoj.
Nedavno je u Šibeniku završen nekakav festival ljevice i alternative čiji je movens izvjesni filozof (barem se tako predstavlja) Srećko Horvat koji glumi radikalnog kritičara konzumerizma i kapitalizma. Naravno kakav bi to ljevičar bio kada meta njegove kritikene bi bila Katolička crkva. On je za stopostotnu sekularizaciju društva. No ni njemu, ni njegovim pajdanima nije bilo mrsko pozvati i proglasiti perjanicom ljevičarstva izvjesnu časnusestru Teresu Forcades, benediktinku iz Španjolske. Sestra Teresa je član Horvatu tako mrske Katoličke crkve. I još je proglasiti ikonom. Ili možda Srećku ponestaje inspiracije? Ili se radio suženoj svijesti?
Urednici Dnevnika na HTV-u poseban su,pomalo i klinički slučaj. Tako neki dan obavještava nas promašeni, ali ideološki ispravan kadar neka Sanja M. kako je papa Franjo opet napravio veliki iskorak i presedan u Katoličkoj crkvi -vjenčati će dvadeset parova od kojih neki imaju djecu i dugo žive zajedno. Koja vijest? Kao ono;neka vide naši domaći popovi kako to radi papa Franjo.
Da je samo priupitala najbližeg župnika čula bi da to svećenici rade i kod nas. Ja sam pripremao za vjenčanje djeda i baku, istina vjenčao ih je drugi svećenik, vjenčao sam ljude i nakon podeset godina zajedničkog života.
Nikada neću zaboraviti vjenčanje dok sam bio mladi kapelan u Zagrebu. Vjenčao sam par koji je zajedno živio pedeset godina i to pred smrt mladoženje. On je bio Židov, ona katolkinja,obećao joj je da će sklopiti katolički brak. Godine su prolazile, došla starost, bolest,smrt je kucala na njegova vrata. Dok smo pripremali vjenčanje rekao mi je; ne želim umrijeti a da svoje obećenje ne izvršim. Želim vidjeti svoju ženu sretnom, želim da mi ispriča kako je to nakon pedeset godina prvi puta ići na pričest. Pokraj njegove bolesničke postelje stajala je ponosna starica mladenka s buketićem cvijeća u ruci, s osmjehom na licu dok su im, jednom i drugom tekle suze niz obraze.... umro je nakon tri dana, sretan što je ipak ispunio dano obećanje.
Toliko o novosti koje nam serviraja Sanja M.
Nema komentara:
Objavi komentar