Od vjerskog talibana gori je samo ateistički taliban

Pokušavam  doumiti  zašto i na temelju kojih argumenata mene kao vjernika, kršćanina, katolika, i ne samo mene, neke i sve druge toga i takvog opredjeljenja, neki novinari, kolumnisti, takozvani napredni uporno proglašavaju maloumnim, zaostalim, nekritičkim. Naprosto ne stoji tvrdnja da su ljudi koji odbacuju bilo koji oblik vjerovanja kritički raspoloženi, propitkuju kritički stvarnost, a mi vjernici kao nismo. Što bi u konačnici značilo da su oni na višem stupnju evolucijskog razvitka, a ja i ostali vjernici jedva da smo zakoračili u tu zonu homo sapiensa. Uistinu nitko, makar sam propitkivao mnoge, nije mi mogao  argumentirano potvrditi ovu tezu o višem stupnju razvoja. Molio bih, pobogu da nas prestaju gnjaviti svojim kritičkim umom i višim stupnjem razvoja. Od vjerskog talibana gori je samo ateistički taliban.

Osobno kao vjernik, a vjerujem i većina vjernika ni u primisli nema bilo koga vrijeđati samo zato jer vjeruje u nešto  drugo ili naprosto u ništa. No, ima vjernika koji to čine,netrpeljivi su prema drugima, drugačijima. I nista nova. Kao što ima ateista, ljevičara koji ne misle da je biti vjernik neka bolest koju treba istrijebiti. Oni jednostavno drže da svatko ima pravo na izbor, i da vjernik nije opasnost koju treba iz društva ukloniti, učinit od njih podvojene ličnosti; jednu u javnosti neutralnu, drugu u privatnosti doma – vjerničku.

Proglasiti vjernika iracionalnim tipom uvreda je za razum, ne samo za vjernika. Ideološka zadrtost ili neznanje. Zanimljivo s komunikacijskim razvitkom raste i neznanje. Izgleda taj razvoj omogućuje, ne stjecanje znanja, objektivnost, nego povećava mogućnost ideologizacije i manipulacije. Vjera nije isiključivanje racionalnosti, ona je u svojoj biti duboko promišljen stav utemeljen na razumu i činjenicama. Vjernik ne živi negdje u „oblacima“, izvan stvarnosti, činjenica, ni mimo njih. Vjernika možete sresti na cesti, mozda je čisti, odvozi smeće, radi s vama u tvornici, uredu, vašoj političkoj stranci, upravi nekog poduzeća, ministarstvu, u školi, fakultetu, nekoj znanstvenoj ustanovi. Primjećujete li da je debilan, manje uspješan samo zato jer je vjernik. Manje racionalan? Manje znanstven? Volio bih kada govorimo o vjeri i vjeirnicima da to činimo s malo više samopoštovanja. Jer naš govor o drugima najčešće je govor o nama.

Vjernik se često nađe u raskoraku ortodoksije (nauka) i ortoprakse (života), valja znati da je čovjek biće raskoraka između ideala i stvarnosti. Neminovno je to. Svaki je čovjek na putu prema.... Ako pak zelimo čovjeka svesti na neku mjerljivost onda vrijednost nije u tome koliki je raskorak nego koliko se trudi da ga smanji. Stoga je nužan dijalog unutar pojedinca, skupine i društva. Odbacivanje dijaloga dovodi neminovno do sukoba i na koncu odbacivanja, isključivanja, isključivosti. U konačnici ne dovodi do ničega dobroga.

Za mene kao vjernika uopće ne predstavlja problem da li je čovjek nastao iz zemlje, amebe, crva, majmuna ili nečeg petog, šestog ili sedmog. On je za mene uvijek Božje djelo, Božja slika i Božji stvor. Jesam li zbog toga malouman, iracionalan? Kao vjernik ne mogu biti protiv znanosti, jer bih bio protiv Boga, nisam protiv sloboda, jer bih i u tom slučaju bio protiv Boga, nisam protiv ljudskih prava, jer bih i u tom slučaju bio protiv Boga. Za znanost sam, za slobode sam, za prava sam. Uvijek sam za dobro i odgovornost.

Ipak na kraju nazirem u čemu je „caka“. Barem se nadam. „Caka“ je u tome da me se kao vjernika želi eliminirati ne snagom argumenata nego argumentom snage. Učiniti me nesigurnim kao vjernika, da se osjećam deformiranim u svakom pogledu, da me se obeshrabri kao vjernika da živim ( usprkos slabostima) svoju vjeru, javno je ispovijedam, zalažem za vrijednosti koje proizlaze iz vjere.

objavljeno na:Kaportal