Apologija je uvijek nezahvalna. Čuvam se i izbjegavam koliko mogu,baviti se njome.
Nisam oduševljen ni kada sam ja predmet.
Stoga ni ovo napisano nije obrana nekoga i nečega. Valja mi se odmah na početku ograditi od onih koji bi mogli krivo protumačiti riječi koje slijede.
Predmet ovog kratkog razmišljanja su kršćani, prvenstveno katolici.
Kažu da i nisu baš nešto. Osobito njihova zajednica Crkva. Pronalaze joj se grijesi prošlosti, grijesi sadašnjosti, promašaji prijašnji i sadašnji. Naravno da ima svega toga.
Uvijek me intrigiralo pitanje; zašto je Isus odabrao baš onu dvanaestoricu? Zar nije imao na izbor ništa bolje? Možda tu leži ključ razumjevanja i shvaćanja kršćana i Crkve?Da li je to elitni klub savršenih ili nešto drugo? Oko Isusa ne skuplja se elita, već šaroliko društvo. Najčešće marginalci na društvenoj ljestvici. Odbačeni kao invalidi tijela ili duha.
Zajednicu Isus ne stvara od elita, savršenih, uspješnih,utjecajnih, uglednih. Upravo nam togovori što je Crkva i tko su kršćani, pripadnici Crkve.
Šaroliko društvo, nimalo savršeno, ali koje ima snove o savršenstvu, snove o cilju.
Zasnovane ne na vlastitom savršenstvu već na otvorenosti milosti Božjoj.
Nema komentara:
Objavi komentar