ponedjeljak, 27. srpnja 2020.

BONTON NA SPROVODU


BONTON NA SPROVODU
(Pravila ponašanja na sprovodu)
Ljudskost se osjeća i kroz razboritost i u ponašanju, pogotovo prema ljudima žalosna srca. Ta OPĆA KULTURA ponašanja kroz minimalnu LJUDSKU PRISTOJNOST trebala bi se posebno poštivati na obredima ukopa pokojnih osoba. Vrijedno je i razborito upozoriti da na pogrebima postoje neprimjerene (sramotne) situacije, koje se ne bi smjele događati. Ipak, sve na kraju ostaje prema odgoju svakog čovjeka.
Ovaj tekst ne posjeduje u sebi namjeru uvrede, nego upozorenja na nešto što svećenici gledaju gotovo redovito (čast iznimkama) kada vode sprovode na našim grobljima. Na sprovodu je moguće vidjeti što–šta, od lijepoga i civiliziranog ponašanja, pa do ponašanja zbog kojih se čovjek upita: Zašto su ovi ljudi uopće došli na groblje?
Groblje je prostor na kojem počivaju tijela naših dragih osoba, rođaka, prijatelja, mještana… Groblje je mirogoj, mjesto mira i tišine; mjesto koje ulijeva poštovanje (pa čak i strahopoštovanje). Mnogi su ljudi danas izgubili osjećaj poštovanja u nekim prostorima kao što su crkve, groblja i slično. Pri ukopu pokojnika prisutna obitelj i rodbina zaokupljeni su svojom tugom te ne gledaju tko se sve došao oprostiti od njihova pokojnika. Oni, za razliku od nas drugih, ne vide ni ponašanje tih pojedinih osoba koje pokazuju „NE POŠTOVANJE“ prema preminuloj osobi. To nam pokazuje da je „primjereno ponašanje“ važno da se ožalošćenima ne bi nanijela dodatna bol.
Prije sprovoda, na okupljanju pred mrtvačnicom, ljudi se susreću i razmjenjuju riječi utjehe iskazujući sućut obitelji pokojne osobe. Nažalost, i u tim trenucima se pojedinci ponašaju kao da su došli na skup građana a ne na sahranu. Među njima se glasno priča i to pred mrtvačnicom. Nedostaje im „pijetet“ prema čovjeku od kojega su se došli oprostiti! Tek sviranje pogrebne glazbe ili svećenikov početak molitve prekida sveopći žamor, ali nažalost, samo kroz kratko vrijeme.
Kada svećenik završi molitvu i pogrebna povorka kreće - već nakon prvih koraka, razgovaranje se nastavlja kao da se ništa i ne događa, i tako sve do dolaska na grob. Kao da u sprovodnoj povorki „nema sućuti“ ili barem ljudske ozbiljnosti. Takvo kršenje osnovna pravila lijepog ponašanja vrijeđa osjećaje ožalošćenih. Nažalost, neki govore čak i kad se lijes spušta u grob i tako pokazuju nepoštivanje prema pokojnoj osobi, njegovoj obitelji, rodbini i svima drugima.
Kad svećenik nad otvorenim grobom započne molitvu, sve se stiša. Ali ni tada, tj. u vrijeme pogrebne molitve neki ne šute, misleći vjerojatno, da su dovoljno daleko od groba. Očito bi trebalo osnovati grobljanske ili komunalne redare koji bi takve ljude opominjali ili bi sam svećenik trebao prekinuti molitvu i zamoliti ih da svoj govor sačuvaju za koje drugo mjesto jer priliči dostojanstveno i s poštovanjem ispratit pokojnika.
I ovakvo ponašanje pri ukopu pokojnika pokazuje našu kulture kroz lošu masovnu pojavu nepoštivanja međuljudskih pravila ponašanja. Naravno, da nismo svi jednako vezani uz pokojnika, jer mnogi su došli iz pristojnosti… ali zar je kroz 20-tak minuta šutnje, koliko traje sprovod, nemoguće biti pristojan?
Plač i naricanje nije obavezno na sprovodu. Ali govoriti tiše i obazrivije je MOGUĆE, dakako, civilizirano i pristojno. Susret prijatelja i poznanika treba biti „tih“ i diskretan u vrijeme pogreba. A nakon sprovoda je slobodnije vrijeme za razgovore…
ZAVRŠNE NAPOMENE
Kad izgubimo člana obitelji, prijatelja, poznanika, susjeda, kolegu ili blisku osobu nama dragih ljudi, iz poštovanja prema preminuloj osobi i njegovoj obitelji pristojno je otići na sprovod. Sprovod i pogrebna ceremonija su događaj koji zahtijeva određenu kulturu ponašanja.

1.     ODJEĆA I OBLAČENJE. Poštovanje prema pokojniku iskazat ćete cijelim svojim ponašanjem u koje se ubraja i odabir odjeće. Za razliku od obitelji i rodbine koja je obično u crnoj ili tamnijoj odjeći, neki prisutni na sprovodu često izgledaju posve neprimjereno i neprikladno obučeni. Naravno da ne moramo svi biti u crnim odijelima i kravatama, ali odijevanje je ipak neki znak poštovanja prema pokojniku i njegovoj obitelji.

2.     OBIČAJ JE DA SE ZA VRIJEME SPROVODA ŠUTI. Sprovod je i prigoda za susret s ljudima koje nismo dugo vidjeli. Nastojte pritom biti tihi, a srdačan razgovor možete nastaviti nakon obavljene ceremonije. Zadržite obzirnost prema ožalošćenima i situaciji.

3.     ISKLJUČITE MOBITEL. Nije primjereno javljanje i razgovaranje na mobitel tijekom sprovoda. Nije lijepo da zvuk nečijeg mobitela ometa prisutne na pogrebu.

4.     RAZGLAS. Budući da postoji razglas bilo bi uputno da bude korišten na svim pogrebima. Zato uvijek zamolite „Upravu groblja“ da ga postavi. Pred Bogom smo svi jednaki i neka se svi pokojnici dostojanstveno i s pijetetom isprate.

5.     Matija Mrvac i Dragutin Mikša – Bonton na sprovodu PROČITATI!!!

Nema komentara:

Objavi komentar